Objavljeno: 24. 3. 2022. u 11:37
Administrator

Marina Jurčić

Govor u počast našemu kolegi Nikoli počinjem stihovima koje je on napisao:

  • „Oblaci
    Poput upitnika,
    Šare nebo
    Na putu do mog novog horizonta"

I bez tih stihova dala bi se na mnogo načina pobliže objasniti Nikolina narav i sve posebnosti njegovih karakteristika koje su se postupno i skrivećki polako usadile u naše viđenje Nikole.

Nikolu smo upoznali u prvom tjednu fakulteta, i tada smo možda uspjeli sitničavo uhvatiti tračak njegovih očiju i upečatljiv osmijeh u nizu predstavljanja naših kolega.

Ubrzo smo ga nakon toga, u tople dane pri klupama i travnjacima sretali na kampusu. Nije trebalo dugo da nikomu ne zasmeta njegovo prilaženje i pozdravljanje, jer je ipak on imao tu sposobnost da je svaki razgovor dojmljiv, a svu tu simpatičnost susretanja Nikole, povećala bi ushićenost u njegovu glasu i lakoća i osobitost u njegovu smijehu.

Ako bismo bili malo smušeniji, njegov usklik pozdrava te veselo približavanje k nama nekako bi odmah izvrnulo namrštene mišiće naših lica u osmijeh. Tada bi se u nama probudio sitan poriv da se zapitamo zašto i mi sami nismo toliko veseli i poletni.

Na predavanjima bismo zamijetili njegovu začuđenost kroz postavljanje pitanja. Ponekad bi na kratak tren čak pomislili da pita smiješne stvari, ali bi se kasnije zapitali zašto baš i u nama takvo čuđenje nije izniknulo. Pri govorenju, znajući da mu hrvatski nije prvi jezik i koliko mu je teže nego nama, još bi nas više fascinirao trud pri izricanju složenijih filozofskih misli te njegova ambicija i ustrajnost pri tomu.

Dok bi u argumentacijama iznosio svoje misli, bilo bi teško ne primijetiti njegove trepereće oči i žar kojom govori. Kada bismo pomislili da je to dovoljno da osjetimo ljubav koju gaji za ono čime se bavi, on bi opet nekako izdvojio trenutak te još više osjenčao osebujnost koju u svijetu vidi.

A mi ne bismo više valjda niti mogli zaklopiti onu kutiju punu naših dojmova o njemu.

Ako bi se i dogodilo da na predavanju nije umno prisutan, ili bi imao dlan primaknut bradi sa smrknutim i zamišljenim pogledom, ili bi očarano promatrao kroz prozor, gledajući kako vjetar njiše granje drveća kroz koje bi se tu i tamo probilo sunce.

Kada i nismo bili u razgovoru ili učionici s njime, mogli smo ga vidjeti kako hoda kampusom. To je uvijek djelovalo smiješno i simpatično, jer bi ili čitao knjigu, promatrao u nebo, a nekada i oboje.

Tako ćemo ga se pamtiti, kako zamišljeno hoda promatrajući svijet oko sebe, u nadi da njegova duša sada jednako tako trčkara u svim svojim divljenjima i propitkivanjima.

Nikola nije samo studirao ono što je volio, nego je to i živio. Svu je svoju znatiželju i dobroćudnost isijavao iz sebe gdjegod da je to mogao, bio to akademski uspjeh, pisački potencijal ili njegovo bivanje kao vrstan kolega te divan prijatelj, brat i sin.

Govoreći o njemu, sve ono što je kod njega i osebujno, ujedno potiče na jedan veliki jaz unutar svih nas i preispitivanja nemilosrdnih događaja.

Nekada ono što ljubimo kod drugih ljudi jest ono što bismo i sami željeli biti te sve ono što smo kod Nikole cijenili nas treba potaknuti da i mi tako gledamo na svijet oko sebe. Ponekad je na vrlo okrutan način potrebno osjetiti doze zla, kako bismo bolje spoznali i ono dobro.

Ove se umirujuće riječi mogu reći na višestruke načine, ali bih nam utjehu voljela pružiti na način da pročitam upravo kako ih je sam Nikola u svojoj pjesmi izrazio.

  • "I kad je najslađe sunce češće vani,
    Ipak se bojim da će jednoga dana doći oblak.

    Kad me oblaci kontroliraju, jaki i blizi,
    Draže mi je sjećanje na sunce.

    Napad oblaka, znojna bol
    Stvore osjećaj da ne mogu pobjeći.
    Sunce ima pobjedu, a s njime i riječi
    dostavljene preko ptica pjevica.

    Bojiš se da iako ima sunca,
    Oblak uvijek može doći.

    Zapamti, sine moj,
    Iako su oblaci jaki:
    Sunce se uvijek vraća."

 

Na komemoraciji 24. ožujka 2022.
Marina Jurčić, studentica prve godina preddiplomskoga studija filozofije i kulture i sociologije

Popis obavijesti

Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu visokoučilišna je ustanova i znanstvena organizacija, koja ima poziv: istraživati i proučavati hrvatsko društvo, državu, prostor, stanovništvo, iseljeništvo, kulturu, hrvatsko civilizacijsko i povijesno naslijeđe u europskom i općesvjetskom kontekstu; o postojećim znanjima i novostečenim spoznajama poučavati u sustavu visokoučilišne naobrazbe te njegovati hrvatski nacionalni i kulturni identitet.

Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2024. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija. Sva prava pridržana. Računalna služba         Izjava o pristupačnosti
QuiltCMS