Pristupačnost
"Radi tebe bih trpio svaku bijedu i nevolju. Ali nitko za voljenog ne žrtvuje i svoju čast" rekao je Torvald. No, Nora čije ime nosi Ibsenova junakinja, učinila je upravo suprotno. Drama je to koja je mnogo puta izvođena po svjetskim kazalištima, no pitanje je koliko je kvalitetnih izvedbi uistinu bilo? Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu pod režijom Saše Božića, 9. svibnja 2014., premjerno je izvelo toliko igranu dramu, te se drama još uvijek jednom mjesečno igra. Je li redatelj opravdao očekivanja zagrebačke publike?
Pitanje koje danas postavljamo uzimajući u obzir Ibsenovu inspiraciju za pisanje takvog djela, jest njegova obitelj. Je li obitelj bila motivacija za pisanjem ovakvog djela s obzirom da je njegov otac ostavio njegovu majku dok je on još bio dijete? Vjerojatno jest, zamijenjene su samo muško-ženske uloge. Za Ibsena je to bilo neosuđujuće, ali inspirativno prikazivanje lakomislenih, narcisoidni osoba. No, većina feministkinja se ne bi složila da je glavna junakinja narcisoidna žena koja je zbog vlastite sebičnosti i nesposobnosti ostavila muža i djecu. Njihove teorije gorljivo brane Noru kao paradigmu ženskog osmostaljenja, te glavnu junakinju nerijetko koriste za vlastitu propagandu.
Rasprave se vode i danas pa je Nora još uvijek jedna od najizvođenijih drama uopće. Ibsen u Nori potiče pitanja koja još uvijek nemaju konačnog odgovora, tako da svako vrijeme može i mora propitati takve situacije jer riječ je o temeljima ljudskih odnosa. Drama je svojevrsna analiza socijalnih, moralnih i psiholoških sastavnica, do tada zapostavljene žene. Bio je to i ostao prosvjed protiv nerazumne dominacije muškaraca u društvu i u braku. Borba za posvemašnu emancipaciju žene koja je aktualna i danas. Možemo li reći da je ova drama više društvena nego književna pojava? Možemo, problem je to surove svakidašnjice koji je onda, a i danas dobro povezan.
Saša Božić usmjerio se na pitanja statusa ljubavi i braka u kapitalizmu, te je priču o Nori i Torvaldu uzdignuo iznad jednostavnih socijalno-društvenih problema. Ova predstava propituje granice do kojih se žrtvujemo zbog socijalnih okvira štiteći ono što nazivamo ljubavlju. No pitanje je što je uopće ljubav, je li ona samo trenutna za pojedine osobe? Za neke uistinu i jest, a društvene konvencije koje čine okvir priče o Nori, samo su jedan od oblika interpretacije pomisli na ljubav. Redatelj je izvrsno transponirao elemente pojedinih plesova, pa je čitava predstava smještena u metaforu plesne dvorane koja je odlično prilagođena. Korak je, naime, bio dogovorena konvencija, a ples manipulacijski model funkcioniranja likova iz drame. Koliko je ostvareno ono što se naumilo?
Glumica Darija Lorenci Flatz je plesnu koreografiju savladala, te se utjelovila s Norom. Ispunila je očekivanja barem što se glumačkog dijela tiče. "Oslonila se na samu sebe da bi razumjela samu sebe i sve oko sebe" kako Nora kaže. No mora se priznati da plesni koraci nisu bili baš usklađeni s izgovorenim tekstom. Odvjetnika Torvalda Helmera utjelovljuje Dušan Bućan, a doktora Ranka izvrsno glumi uvijek besprijekorni Luka Dragić. Istina je da njih dvojica padaju u sjenu pored Leticije, no ne može se poreći njihov dobro odrađeni glumački posao.
Iznimna glumačka kreacija koju čitavim tijelom nosi glavna glumica nagrađena je krajem prošle sezone nagradom Mila Dimitrijević HNK u Zagrebu. Uz podršku čitavog ansambla, Nora postaje priča o osvještavanju pojedinca i prihvaćanja stvarnosti kao nove dimenzije života.
No je li predstava kako kaže Šenoa uistinu bila "... izvrsna, rekli bi, bez prigovora" ? Produkcijski tim pokazuje da se i u domaćim uvjetima, svjetski hitovi mogu uprizoriti, ali ne baš svjetski. Britanska dramska produkcija je trenutno vodeća dramska produkcija u svijetu. Ipak, u domaćim kazalištima, noviteti rijetko naiđu na pristojan tretman, pa se često pitamo zašto vani svi ekstatično pišu o plesnim predstavama kad je takva u nas tek trećerazredna. Bila je ovo predstava koja ima potpuno drugačiju i dublju tematiku individualnog oslobađanja i spoznavanja kako sebe, tako i svijeta u okvirima koji nadmašuju običan dramski zaplet. Ne smijemo zaboraviti i činjenicu da je Saša Božić mladi redatelj. No, zašto se kod nas ne poradi na profesionalnosti ako želimo na svojim daskama gledati nešto što može objedinjavati individualca kroz ples i glumu? Možda je premijerno drama uistinu i izgledala dobro, no uzmemo li u obzir izvođenje drame 30. listopada, ne može se ne zamijetiti neujednačavanje plesne izvedbe s glumačkom. Sljedeća izvedba je u travnju 2015., hoće li nas predstava i tada razočarati?
Ako ćemo ovu predstavu promatrati iz kuta intelektualne praznine, kao što sama drama u suštini to zapravo i jest, onda kritike neće ići samo na račun društvenih konvencija i nepoimanja istinske ljubavi, nego i na lošu pripremljenost uprizorenja svjetske drame. Ne želimo kritiku europskog kazališta, želimo samo pohvale na račun našeg rada i ustrajnosti.
Sunčica Markanović
Sljedeća izvedba: 17.4.2015.