logo

           Bio je petak navečer i netko za stolom jedne zagrebačke pivnice postavlja ovo pitanje. Jednostavno pitanje uskoro se pretvorilo u pravu raspravu obavijenu dimom cigareta. Ovo pitanje ostalo je u mojoj glavi i na povratku doma, te me je zaintrigiralo. „Kamo doista ide hrvatska glazba"?

            Uzmemo li i obzir Novi val koji je čak u komunističkoj tvorevini bio pokret slobode tadašnjih umjetnika i studenata, postavlja se dalje pitanje – što se dogodilo sa tim žanrom? Intelektualna elita kraljem 20. stoljeća slušala je alternativnu glazbu, što stranih što domaćih izvođača, ali uvijek alternativu. Rock, punk i metal sastavni su bili dio svake kućne zabave, kazete i ploče su se marljivo preslušavale. U filmu „Sretno dijete“ redatelja Igora Mirkovića i producenta Rajka Grlića, fenomen sobice u kojoj desetero ljudi iznova preslušava pjesme sa jedne ploče nostalgično je objašnjen. Koncerti su se stalno izvodili, a  publika su bili skoro svi.

            Kada sam bila srednjoškolka, od nas 120 u generaciji, alternativu je slušalo ravno troje ljudi. Ostatak je slušao popularnu glazbu koja se pušta u noćnim klubovima i na MTV-u. Ovaj zaokret u popularnosti žanrova u hrvatskoj glazbi svakako je zanimljiv i valja ga istražiti. I danas postoje mjesta gdje se može čuti sirovi zvuk električne gitare, koncert nekog benda iz garaže koji svira hitove popularnih stranih bendova. Mjesta poput tih u Zagrebu nema puno no svakako ih ima dovoljno te se svako može počastiti takvim zvukom. Alternativna scena jako je živa i snažno se održala usprkos sve većoj popularizaciji elektronike, popa i housa.

            Zagreb nudi mogućnost da odslušate jazz koncert u podrumskoj kavani, te nakon toga se uputite u jedan od klubova i plešete do iznemoglosti na glazbu iz šezdesetih. Tokom proljeća i ljeta na gradskim trgovima i parkovima možete pronaći raznorazne sastave koji održavaju koncerte na otvorenom te se gradom šire melodije filharmonija, klasika, jazza, soula i rocka. Svi uživaju u ovoj glazbi dok šeću ulicama i uživaju u lijepom vremenu. Grad nudi mogućnost da nakon ove šetnjice uputite do koncertnog kluba uz rijeku Savu i ondje poslušate odličan koncert teenagera koji samo sanjaju postati veliki glazbenici.

            No ako uživamo u glazbi koja ima poruku i koja nas pokreće te koja nas navodi na razmišljanje i u nama budi osjećaj potpunosti, zašto popularni hrvatski izvođači ne proizvode takvu vrstu glazbe? Kamo ide ta hrvatska glazba? Izgubila se kvaliteta, poruka i snaga glazbe koju su izvodili za svoju  publiku. Trenutne dvije najpoznatije pjevačice na hrvatskoj sceni ne mogu se pohvaliti dobrim glasom niti tekstom pjesme koji u sebi nosi smisao no ljudi ih svejedno slušaju. S jedne strane uživao u dubokom i kompleksnom svijetu što ga glazba stvara a s druge strane želimo ostati samo na površini atmosfere toga svijeta? Glazba u Hrvatskoj osamdesetih i devedesetih nosila je u sebi poruku ljutnje, izgubljenosti, frustriranosti ali i nade i razumijevanja. Glazba početkom 21. stoljeća postala je zabavna, ali je izgubila svoju mističnost. Zar je to stvarno put kojim želimo pustiti hrvatsku glazbu da hodi? Hrvatska glazba ide samo  pukoj zabavi bez velike dubine?

            Svako od nas ima svoje zahtjeve i želje kada je u pitanju glazba - što je sasvim u redu! Svako si može pronaći mjesto u kojem će uživati u glazbi i to raditi u ugodnom društvu no problem nastaje kada taj sveukupni dojam glazbene kvalitete pada. No, možda se to meni samo čini kao promatraču koji nema baš velikog dodira sa hrvatskom zabavnom glazbom. Kretanje po marginama hrvatske glazbene scene dovest će Vas u priliku da uživate u raznim zanimljivim sadržajima. Svi oni koji se kreću po toj margini znaju o čemu pričam,, a za vas ostale, ako ikada zaželite istražiti, toplo preporučujem stranicu http://www.muzika.hr/, vjerujem da će vam sadržaj ugodno iznenaditi.

           A za one koji vole iznenađenja, Bikers Beer Factory u Savskoj svakog petka i subote ima besplatne koncerte zalutajte do tamo, isplati se! 

Sanja Radoš