Pristupačnost
Studij hrvatske kulture (kroatologije) ustrojen je i izvodi se na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu od 1993. godine. Središnji je interdisciplinarni studij hrvatskoga jezika i kulture oko kojeg se razvija cijela koncepcija Hrvatskih studija. Riječ je o studiju koji je do sada obrazovao velik broj stručnjaka u toj disciplini i u kombinaciji s drugim strukama unutar Hrvatskih studija i Sveučilišta u Zagrebu. Najveći broj diplomiranih studenata našao je posao u različitim djelatnostima – školstvu, kulturnim institucijama, državnim ustanovama, gospodarstvu, medijima, diplomatskim predstavništvima, turističkim uredima i drugdje. Pokazalo se da ima potrebe za tako obrazovanim stručnjacima u društvu. Također, studij kroatologije jedinstveni je studij u okviru Sveučilišta u Zagrebu, koji na sveučilišnoj razini promišlja različite aspekte hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta i u tom pogledu je zanimljiv mnogim studentima drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mnogim stranim studentima koji su studirali ili će studirati pojedine dijelove toga programa ili cijeli program studija hrvatske kulture. Program slijedi temeljne preporuke Bolonjske deklaracije i zakonske okvire za ustrojavanje studija. U tom smislu program je zadržao sve bitne značajke ranijih četverogodišnjih studija, uz prilagođavanje novomu trogodišnjemu, odnosno petogodišnjemu obrazovnomu ciklusu. Studij kroatologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu središnji je kulturološki studij takve vrste, koji ima namjeru postati nositelj razvoja sličnih studija u svijetu i temeljni visokoškolski ustrojbeni okvir koji ima za cilj skrbiti o ustrojavanju i izvođenju kulturalnih hrvatskih studija u svijetu. Studij kroatologije izvodi se u jednopredmetnoj i dvopredmetnoj kombinaciji na preddiplomskoj i diplomskoj razini. Od 2006. ustrojen je i poslijediplomski doktorski studij kroatologije koji je osmislio akademik Radoslav Katičić.
Od 8. do 10. studenoga 2023. praktični dio nastave iz izbornoga predmeta Nastava hrvatskoga jezika u dijaspori na diplomskom studiju kroatologije održan je u Osnovnoj školi Nikole Zrinskoga u Keresturu u Pomurju u Mađarskoj. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Sanje Vulić, uz asistenciju Lidije Bogović, svoju su nastavničku praksu u dijaspori uspješno obavile studentice Maja Tušek i Rea Ivanic. Po dolasku u Kerestur nastavnice i studentice dočekala je ravnateljica Osnovne škole Nikole Zrinskoga Beáta Hermann.
Već je prvi dan boravka u Keresturu protekao u vrlo radnoj atmosferi. Toga su dana studentice držale nastavu hrvatskoga jezika i kulture u 5. i 6. razredu osnovne škole. U poslijepodnevnim satima nastavnice hrvatskoga jezika Biseka Kiš i Henrijeta Novak povele su svoje četiri gošće s Fakulteta hrvatskih studija u razgledavanje Parka prirode Mura, a zatim na brijeg Šandorica povrh malenoga sela Pustara u kojem također žive pomurski Hrvati. Tu su nastavnice i studentice imale prigodu posjetiti male klijeti pomurskih Hrvata te razgledati njihove vinograde i voćnjake.
Drugoga dana studentice su držale nastavu u 4. i 7. razredu. Zatim je profesorica Vulić držala predavanje i vježbe učiteljicama hrvatskoga jezika iz Zalske županije na temu „Veliko i malo slovo u hrvatskom pravopisu“, a asistentica Bogović na temu „Pisanje imena iz stranih jezika“. Predavanja je pratila i Bernadeta Blažetin, novinarka Hrvatskoga glasnika, tjednika Hrvata u Mađarskoj i Hrvatskoga radija u Mađarskoj, koja je nakon održane nastave intervjuirala profesoricu, asistenticu i studentice. Poslije nastavnoga dijela dana, nastavnice i studentice, zajedno s ravnateljicom i nastavnicama iz Kerestura te s B. Blažetin, posjetile su iskopine vojne utvrde Novoga Zrina, koju je dao sagraditi hrvatski ban Nikola Zrinski na rubu Legradske gore blizu Kerestura. U novije vrijeme na tom je području rekonstruiran nekadašnji zdenac, a u srpnju 2023. Međimurska županija, Zrinska garda Čakovec, Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu i Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ postavili su novu spomen-ploču za graditelje i branitelje Novoga Zrina (1661. – 1664.).
Treći dan bio je rezerviran za posjet gradiću Sentandriji (Szentendre), sjeverno od Budimpešte, u kojem su također živjeli Hrvati (Dalmati/Dalmatini) kao autohtona manjinska zajednica. Do kraja 20. stoljeća u potpunosti su jezično asmilirani.
