Objavljeno: 2. 7. 2021. u 00:43
Dunja Jurić Vukelić

Brojni čimbenici određuju ishod procesa učenja: postavljeni ciljevi, interesi, prethodno iskustvo i postignuće u nekom području, motivacija i samodisciplina, odnosi s profesorima i kolegama, svakodnevni izbor između aktivnosti od kojih su neke privlačnije i zahtijevaju manje truda, a druge donose ostvarenje postavljenih ciljeva... Jedna od najvažnijih odrednica ishoda učenja je motivacija - proces koji nas pokreće prema određenom cilju i spremnost da se za postizanje tog cilja uloži potreban napor. Visoka razina motivacije ne samo da potiče na učenje, već određuje i to kako i koliko će se naučiti: korištenjem viših kognitivnih procesa, detaljnijom obradom gradiva i trajnijim pamćenjem naučenog sadržaja. S druge strane, niska razina motivacije najčešće podrazumijeva nisku razinu koncentracije, ali otežava i samo započinjanje učenja, pisanja seminarskog rada ili pripreme izlaganja.

Uobičajeno podložna promjenama, motivacija može biti izrazito varijabilna u situaciji smanjene percepcije sigurnosti i stabilnosti, promijenjenih svakodnevnih životnih okolnosti u kojima se upravo nalazimo. U uvjetima minimalnih i nestalnih vanjskih poticaja ljudi moraju sami biti pokretači vlastite motivacije i akcije. Samousmjeravanje djeluje kroz osobni sustav koji obuhvaća kognitivne strukture i funkcije percepcije, evaluacije, motivacije i regulacije ponašanja. Važan izvor samomotivacije je proces postavljanja ciljeva i samovrednovanja vlastitog ponašanja. Razina motivacije i ishodi učenja područja su nad kojima možemo uspostaviti i održati kontrolu, prateći jednostavne strategije utemeljene na znanstvenim teorijama i rezultatima brojnih istraživanja.

1) Planirajte

U izmijenjenoj svakodnevici u kojoj smo jučer bili fizički prisutni na klasičnoj nastavi, a danas slušamo online predavanja, lako se može dogoditi pogrešna procjena vremena koje imamo na raspolaganju ili koje nam je potrebno za svladavanje određenih zadataka. Dobro je unaprijed proučiti sadržaj i opseg gradiva koje treba naučiti, napraviti plan i nastojati ga se pridržavati, a korisno je i zapisati taj plan na papir u obliku rasporeda ili vizualne sheme. Detaljna je priprema značajan čimbenik uspješnog izvršavanja zacrtanog plana. Umjesto planiranja u obliku: poslijepodne bih mogao/la malo učiti za kolokvij u srijedu, dobro je napraviti točan vremenski plan kojeg se treba pridržavati kao da imate dogovoren termin u frizerskom salonu ili dogovor za zajedničko učenje ili izradu seminara s kolegama. Ako procijenite da je za učenje potrebno više vremena nego što ste početno predvidjeli, takav konkretan plan puno je lakše prilagoditi potrebama nego loše i površno isplanirano učenje.

2) Riješite se kradljivaca pažnje

Koliko god danas zvuči neobično zahtjev da se odjavite sa svih društvenih mreža i isključite sve što vam nije potrebno za učenje, pa čak i internet s računala, laptopa, tableta i mobitela, vrijedi pokušati. Razmislite koliko vam se puta dogodilo da vam je neki medijski sadržaj ukrao pažnju i da je vrijeme proletjelo, ili da se niste uspjeli koncentrirati na gradivo jer ste učenje prekinuli nekoliko puta u pola sata zbog provjeravanja Instagrama ili Messengera. Učenje je puno lakše i produktivnije ako se odvija u uvjetima koji omogućuju koncentraciju i dubinsku, detaljnu obradu gradiva. Zapamtite i da je najteže početi, a čim napravite taj prvi veliki korak - za koji nikako ne treba čekati optimalan trenutak ili inspiraciju, već ga jednostavno pregrmiti - značajno ćete umanjiti tjeskobu i pritisak koje osjećate dok samo razmišljate o tome kako biste trebali početi učiti.

3) Težite uspjehu umjesto izbjegavanju neuspjeha

O motivaciji možemo razmišljati kao o rezultatu dviju težnja: težnje za postizanjem uspjeha i težnje za izbjegavanjem neuspjeha. Težnju za postizanjem uspjeha određuju motiv za uspjehom, procjena vjerojatnosti uspjeha i privlačnost cilja, dok je težnja za izbjegavanjem neuspjeha određena strahom od neuspjeha, procjenom vjerojatnosti da će do neuspjeha doći i odbojnosti koju nosi nepostizanje cilja. Neki ljudi više su motivirani da izbjegnu neuspjeh nego da postignu uspjeh, dok su drugi više motivirani za postizanje uspjeha, a manje za izbjegavanje neuspjeha. Ako ste usmjereni na izbjegavanje neuspjeha, svaki doživljeni neuspjeh smanjit će vašu motivaciju, a ako ste usmjereni na postizanje uspjeha, neuspjeh će vas motivirati na ulaganje dodatnog truda u sljedećem pokušaju. Nastojte ne postavljati si preniske ciljeve, poput dvojke na ispitu, kako bi umanjili vjerojatnost neuspjeha, ali i previsoke ciljeve, poput polaganja ispita nakon samo jedne noći učenja, kako biste nakon ispita imali spremnu ispriku za eventualni neuspjeh. Pokušajte izbjeći uspoređivanje s uspjehom i uloženim trudom kolega jer takve su usporedbe najčešće neobjektivne i kontraproduktivne. Umjesto toga pokušajte se natjecati sami sa sobom: procijenite koliko ste se pridržavali zadanog plana i na temelju procjene pokušajte ispraviti eventualne propuste, budite svjesni stečenoga znanja i razvijenih vještina, kao i područja u kojima ćete moći primijeniti naučeno.

Najbolja kombinacija koja potiče ponašanje usmjereno prema postizanju uspjeha jest ona gdje postoji jaka želja za uspjehom i slab strah od neuspjeha. Primjerice, studentica želi položiti određeni ispit s visokom ocjenom kako bi sljedeće godine na istom kolegiju mogla konkurirati za demonstratoricu. Procjenjuje da je dovoljno sposobna, misli da se dobro pripremila, a uz to voli to područje i uspjeh joj je važan i dugoročno. Ali isto tako vjeruje da svijet neće propasti ako ne postigne najbolji rezultat, vjerojatnost lošeg uspjeha procjenjuje niskom i ne boji se da će joj niža ocjena na tom ispitu umanjiti izglede za željeno radno mjesto nakon diplome. Niz je istraživanja pokazao kako su uvjerenje u vlastite sposobnosti i visoko vrednovanje akademskog uspjeha ključni čimbenici za ostvarenje akademskog uspjeha!

4) Razmislite čemu pripisujete uzroke svojih uspjeha i neuspjeha

Motivacija za ustrajanjem u nekoj aktivnosti određena je ne samo našim prethodnim doživljajem uspjeha ili neuspjeha u sličnim situacijama, nego i načinom na koji objašnjavamo uzroke svog postignuća. Uzrok uspjeha tako možemo povezivati s vlastitim osobinama ili s obilježjima situacije, doživljavati ga promjenjivim ili nepromjenjivim, te kao više ili manje podložnim našoj kontroli. Primjerice, uspješno položen ispit možemo u većoj ili manjoj mjeri pripisati vlastitim intelektualnim sposobnostima, vlastitoj savjesnosti, marljivosti i upornosti, količini truda koju smo uložili u pripremu za taj ispit, ili, s druge strane, vanjskim čimbenicima nad kojima nemamo kontrolu, kao što su ispitna pitanja koja su obuhvatila baš onaj dio gradiva koji smo lošije naučili ili neobjektivnost profesora za kojeg procjenjujemo da kriterije ocjenjivanja prilagođava svojim stavovima o pojedinim studentima. Akademski uspjeh povezan je s pripisivanjem tog uspjeha vlastitim osobinama, a ne vanjskim čimbenicima nad kojima nemamo kontrolu.

5) Prepoznajte naučenu bespomoćnost

Nekoliko puta doživljen neuspjeh može dovesti do zaključka da je uzrok tih neuspjeha nedovoljna sposobnost, osobito ako se uspoređujemo s drugima koji su postigli uspjeh. Takvo tumačenje narušava osjećaj vlastite vrijednosti i može uzrokovati smanjenje uloženog truda, jer je od nedostatka sposobnosti prihvatljivije objašnjenje: ne da mi se, ali mogao/la bih, samo kad bih htio/la. Kad doživljeni neuspjeh prihvatimo kao nepromjenjiv, upali smo u klopku naučene bespomoćnosti - unutarnjeg stanja kojem je svojstven osjećaj niske samodjelotvornosti, slabe motiviranosti i slabe mogućnosti utjecaja na situaciju. Izražena naučena bespomoćnost podrazumijeva pasivnost: ne činim ništa jer vjerujem da nemam nikakvu kontrolu nad situacijom. Na emocionalnoj razini izloženost situacijama koje se ne mogu kontrolirati u početku izaziva ljutnju, koju kasnije zamjenjuje potištenost. Nekoliko neuspješnih koraka može dovesti do sumnje u vlastite sposobnosti i doživljaj uspjeha kao nečega na što se uopće ne može utjecati, do odustajanja kod prve prepreke i do generalizacije naučene bespomoćnosti i na nove situacije u kojima prije nije doživljen neuspjeh. S druge strane, samoučinkovitost se odnosi na znanje o svojoj sposobnosti uspješnog izvršenja određenog zadatka, bez potrebe za usporedbom sa sposobnostima drugih - pitanje je: Mogu li ja to?, a ne: Jesu li drugi bolji od mene?

6) Tri odrednice samoreguliranog i uspješnog učenja: znanje, motivacija i samodisciplina

Za uspješno učenje potrebno je poznavati predmet, zadatke, strategije učenja i kontekst u kojem ćete upotrijebiti naučeno. Istražite i proučite koji vam stilovi učenja odgovaraju, što vam je lakše, a što teže, kako naučiti teže dijelove gradiva, koja strategija i taktike učenja bolje odgovaraju određenom gradivu. U situacijama u kojima niste intrinzično motivirani za učenje, budite svjesni osobne koristi koju ćete učenjem tog gradiva ostvariti. Kada imate znanje i motivaciju, potrebna vam je snaga volje ili samodisciplina kako biste ustrajali i ostvarili ciljeve koje ste si postavili. Pripremite unaprijed strategije zaštite od ometanja: razmislite o tome gdje ćete učiti u skladu s tim gdje je najmanja vjerojatnost da će vas netko ili nešto omesti, na koji ćete se način boriti s pospanošću, lijenošću ili tjeskobom, te što ćete napraviti kada dođete u iskušenje da prerano prestanete učiti i obavite generalno pospremanje sobe, izađete u šetnju ili odgledate film. Ipak, ne budite prestrogi prema sebi, uzmite u obzir da aktualna situacija svima otežava put do samoučinkovitosti i zadovoljstva ostvarenim ciljevima, te svaki izazov prepoznajte kao priliku za jačanje vlastitih strategija samoregulacije ponašanja i razvoj otpornosti na stres.

 

Sretno!

 

 

Tekst napisala: Dunja Jurić Vukelić

 

Literatura:

Aboagye, E., Yawson, J. A. i Appiah, K. N. (2020). COVID-19 and E-learning: The challenges of students in tertiary institutions. Social Education Research, 1-8.

Kaharuddin, A. (2020). Contributions of Technology, Culture, and Attitude to English Learning Motivation during COVID-19 Outbreaks. Systematic Reviews in Pharmacy, 11(11), 76-84.

Susilawati, S. i Supriyatno, T. (2020). Online learning through WhatsApp group in improving learning motivation in the era and post pandemic COVID-19. Jurnal Pendidikan: Teori, Penelitian, dan Pengembangan, 5(6), 852-859.

Vizek Vidović, V., Rijavec, M., Vlahović-Štetić, V. i Miljković, D. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP.

Woolfolk, A. (2016). Edukacijska psihologija. Jastrebarsko: Naklada slap.

Popis obavijesti

Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu visokoučilišna je ustanova i znanstvena organizacija, koja ima poziv: istraživati i proučavati hrvatsko društvo, državu, prostor, stanovništvo, iseljeništvo, kulturu, hrvatsko civilizacijsko i povijesno naslijeđe u europskom i općesvjetskom kontekstu; o postojećim znanjima i novostečenim spoznajama poučavati u sustavu visokoučilišne naobrazbe te njegovati hrvatski nacionalni i kulturni identitet.

Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2024. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija. Sva prava pridržana. Računalna služba         Izjava o pristupačnosti
QuiltCMS