Na Fakultetu hrvatskih studija u četvrtak 17. lipnja 2021.  godine održan je 3. okrugli stol „Nestali u Domovinskom ratu i šutnja kao zapreka pomirenju“. Okrugli stol održan je u organizaciji u organizaciji Fakulteta hrvatskih studija, Franjevačkog instituta za kulturu mira i Ureda Zaklade Konrad Adenauer u Zagrebu. U panel diskusiji sudjelovali su Ivana Paltrinieri, ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja, dr. sc. Janja Sekula iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata i doc. dr. sc. Dario Vučenović, prodekan za nastavu i studente Odsjeka za psihologiju, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Moderator okruglog stola bio je  Petar Bilobrk.

Pozdravni govor održao je voditelj Ureda Zaklade Konrada Adenauera za Hrvatsku i Sloveniju Holger Haibach. Nakon toga je dr. sc. Ivan Balabanić s Fakulteta hrvatskih studija prikazao dio rezultata drugoga vala anketnog istraživanja provedenog krajem 2019. o spremnosti na oprost i pomirenje.

Ivona Paltrinieri izložila je da je Ministarstvo hrvatskih branitelja RH posložilo sustav traganja za nestalim osobama te kako međuresorna suradnja obuhvaća  MUP, SOA-u, VSOA-u, pravosudna tijela, MORH itd. Naglasila je i da su pri tome u Ministarstvu pojačani ljudskim resursima te da su formirane ispostave u Vukovaru za Slavoniju te jedna za područje Dalmacije i Like. MHB u svojoj metodologiji na pronalasku nestalih polazi od dojave, koriste se geološkim radarima, bespilotnim letjelicama, psima tragačima. U svemu surađuju s udrugama i obiteljima nestalih osoba te na svaku dojavu izlaze na teren gdje se vrše probna iskapanja. DNK identifikaciju pronađenih ostataka vrši Zavod za sudsku medicinu. I. Paltrinieri pohvalila je suradnju, bilo bilateralnu ili multilateralnu, s mnogim državama (BiH, Crna Gora, Kosovo), no zaključila je da na žalost sa Srbijom nema kvalitetne suradnje jer ili ne odgovaraju na upite ili navode da nemaju nikakvih tragova o nestalim. Poslano im je preko 30 diplomatskih nota. Naglasila je i da je prema Zakonu o nestalim osobama iz 2019. godine Republika Hrvatska nadležna za sve svoje državljane bez obzira na nacionalnost što je točka prijepora s Republikom Srbijom. Istakla je i da je važno institucionalno vršiti potragu za nestalima te da su postavljene telefonske linije za anonimne dojave.

Dr. sc. Janja Sekula naglasila je da je pronalazak i otkrivanje sudbine svake nestale osobe civilizacijsko pitanje. Navela je da će o pitanju pomirbe govoriti iz konteksta povjesničara, čiji se posao samo dijelom dotiče ovog problema. Pitanje pomirbe preduvjet je perspektivnije Hrvatske, a preduvjet za uspješan proces pomirbe je točno utvrditi kronologiju (pri čemu posebno važan kronološki slijed), faktografiju i pravilno interpretirati i analizirati činjenice. To je posao povjesničara, istakla je, i to je u domeni povijesne znanosti, te on ne smije biti pod utjecajem vanjskih čimbenika, političkih niti bilo kojih drugih. Naglasila da je za proces pomirbe važno jasno utvrditi i iznijeti činjenice i jasno definirati uzroke i krivce za rat jer se u javnom prostoru u raznim analizama miješaju pojmovi i teze i dolazi do svojevrsne konfuzije, te da se ponekad ista težina daje uzrocima i aktima pobune i agresije i njezinim posljedicama, upravo zato što se tim temama često bave ljudi koji nisu educirani i obrazovani za to područje. Dr. Sekula upozorila je i da se, što se tiče povijesne znanosti, u Hrvatskoj puno napravilo, no da bi se ti rezultati trebali možda malo ozbiljnije uzimati u obzir u javnim diskusijama.

Kolektivna krivnja ne može se vezati uz čitavu srpsku zajednicu u Hrvatskoj te je naglasila da je Hrvatsku branilo i 9000 branitelja srpske nacionalnosti. Upozorila je da je teza o ugroženosti bila jedan od glavnih argumenata za opravdavanje srpske pobune i agresije, no kako je uzrok rata u osnovi vrlo jednostavan – borba za teritorij, odnosno pokušaj otkidanja veliko dijela hrvatskog teritorija i njegovo pripajanje proširenoj Srbiji. Navela je i neke od primjera manipulacijama podacima u javnosti. Jedan od primjera koji je navela je nedavni intervju jednog od čelnika pobunjenih Srba Veljka Džakule u jednoj emisiji u kojem je na vrlo prefidan način, manipulirajući pojedinim činjenicama i stavljajući ih u netočan povijesni kontekst, za rat u Hrvatskoj optužio dogovor Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, te iznio niz netočnosti u vezi rata u zapadnoj Slavoniji i Hrvatskoj. 

Doc. dr. sc. Dario Vučenović Dario Vučenović govorio je o iskustvima rada s obiteljima nestalih osoba, te na ekshumacijama i identifikacijama. Istakao je da je nakon traumatičnog događaja kao što je smrt bliske osobe, čovjeku potrebno oko 6 mjeseci prilagodbe, međutim u slučaju nestalih osoba toga nema jer osobe nisu pronađene i smrt nije službeno potvrđena. Stoga obitelji nestalih osoba „žive u međuprostoru“,  žele pronaći svoje najmilije, a ujedno i ne žele jer nada da su živi u njima uvijek postoji. To sprječava proces ozdravljenja. Naglasio je i da je važno znati kontekst stradanja nestale osobe da bi proces ozdravljenja njihovih obitelji bio uspješan. Bližnjima nestalih osoba nužno im je pružiti adekvatnu psihološku pomoć. Istakao je i da je važno shvatiti koje su posljedice šutnje i neotkrivanja informacija o nestalima. Potrebno bi bilo, naglasio je, slične tribine organizirati u područjima odakle su nestale osobe. Istakao je i da Hrvatska još uvijek traga za 1864 nestale osobe.

Izvor: FHS / braniteljski.hr